Dizajnerica Marta Buzolić: U Kanadi mi nude posao

marta b

Poznata modna dizajnerica Marta Buzolić, koja je svoje kolekcije izlagala na najvećim domaćim modnim manifestacijama i odijevala poznate Hrvatice, nakon kratkog izbivanja s domaće modne scene te diplome Tekstilno-tehnološkog fakulteta, odlučila je sreću potražiti izvan granica Hrvatske, i- uspjela je! Na dva je mjeseca otputovala u Kanadu gdje je dobila ponudu za posao, a svoje dojmove s putovanja podijelila je s čitateljima Svijeta Mode. Kako se provela, a kako doživjela kanadsku modnu scenu i hoće li zaista prihvatiti poslovnu ponudu, doznajte u nastavku…

Vaš nedavni odlazak u Kanadu bio je poslovne prirode. Možete li reći zbog čega ste za nove poslovne pothvate odabrali baš Kanadu?

Već duže vrijeme planirala sam turistički odlazak u Kanadu, a sada sam napokon odlučila otići. Kako trenutno razmišljam kojim putem krenuti, putovanje u Kanadu bilo je ne samo turističke prirode, već i moguće mjesto preseljenja. Samim time sam odlučila koncentrirati se na to da upoznam način života i istražim mogućnosti u svojoj struci. Na kraju sam se vratila i s ponudom za posao.

Kako je izgledao boravak u Kanadi? Na koji način ste ju vi doživjeli?

S obzirom na to da je moj boravak trajao dva mjeseca, nastojala sam upoznati Kanadu što bolje, a u tome su mi pomogli rodbina i prijatelji koji ondje žive. Najviše vremena provela sam u Torontu i okolici, ali sam posjetila i Ottawu, Montreal, Niagara on the Lake…
Naravno, bila sam na slapovima Niagare, ali i sjevernije, u vikendicama uz jezero Ontario.
Kanada me jako dojmila. S jedne strane su milijunski gradovi puni ogromnih nebodera, užurbanog života, a s druge strane, pola sata udaljeno od grada, prekrasna priroda, mir i tišina. Ljudi su srdačni, pristojni i otvoreni.
Ono s čime sam, također, bila oduševljena je da posao možete pronaći doslovno na svakom koraku. Mladi rade i mogu si priuštiti samostalan život, putovanja i sve što im je potrebno s prosječnim primanjima, što kod nas,nažalost, trenutno nije slučaj.
Zbog toga me ne začuđuje što sve više Hrvata traži bolji život izvan granica Hrvatske.

Možete li ispričati nešto o novim poslovima koje ste sklopili i o poslovnim partnerima koje ste stekli?

Ne bih htjela ništa unaprijed govoriti, ali kad, i ako odem i uspijem ostvariti poslovne ciljeve, bit ćete prvi koji će sve saznati (smijeh).
Ako zaista odem, postoji nekoliko planova vezanih uz ponudu za posao koji me čeka.

Na koji način Kanada funkcionira po pitanju modne industrije? Koliko se tamošnje tržište razlikuje od europskog i u čemu vidite svoju prednost?

Koliko sam uspjela shvatiti, u Torontu se trenutno događa modni bum i samo je pitanje vremena kada će se izjednačiti sa svjetskim modnim metropolama.
Sve se više hollywoodskih filmova snima u Torontu, a tu je i jedan od većih filmskih festivala. Samim time se modna scena razvija i raste.
Ono što smatram svojom prednošću jest fakultetsko obrazovanje. Naime, u Kanadi se za modna zanimanja najčešće školuje na koledžima, a tek u zadnje vrijeme radi se na proširenju fakulteta za modna i tekstilna zanimanja. Time je moja titula magistre inženjerke tekstilne tehnologije i inženjerstva više cijenjena na tržištu jer se radi o smjeru koji obuhvaća sve segmente tekstilne struke i daje veće mogućnosti zaposlenja.

Što mislite može li jedan mladi dizajner, doseljenik, uspjeti izgraditi vlastitu modnu marku u Kanadi i sebi priuštiti pristojan život?

Ljudi koje sam upoznala u Kanadi rekli su mi da ako si radišan, sposoban i željan uspjeha, samo je nebo granica. Tržište je veliko i svaki proizvod ima svoga kupca jer je platežna moć velika.

Jeste li možda upoznali nekog od kanadskih dizajnera? Ako da, kakva su njihova iskustva?

Upoznala sam nekoliko mladih dizajnera i stilista. Od susreta koje bih izdvojila je druženje s poznatim kanadskim dizajnerom Andrewom Majtenyijem kojeg sam upoznala prije nekoliko godina na Dreft Fashion Weeku Zagreb. On paralelno radi u Torontu i Londonu, ali usprkos tome uspjeli smo se vremenski uskladiti, i na kraju, dogovorili susret.
Družili smo se i u Zagrebu, gdje je imao prilike vidjeti moj rad uživo, i još tada mi savjetovao da spakiram kofere i što prije dođem u Kanadu.
Isto tako, upoznala sam našu, Splićanku, Lenu Alfirević koja je bila članica međunarodnog studija za filmsku produkciju IATSE 849 te kostimografkinja na raznim filmovima zahvaljujući kojima je surađivala s glumcem Harrisonom Fordom, filmskom redateljicom Kathryn Bigelow te modnom novinarkom i kostimografkinjom Marit Allen. U isto vrijeme radila je kao freelance stilistica na lokacijama poput Montreala, Halifaxa, Toronta i Miamija.
Trenutno s poslovnim partnerom otvara vlastitu tvrtku u Torontu. Mogu reći da sam susrela različite ljude iz struke i naišla samo na pozitivna iskustva i poticaj za odlazak.

Recite nam nešto o modnom stilu Kanađanki. Jesu li modno osviještene i preferiraju li više velika dizajnerska imena ili naprimjer, high street brandove? Postoji li njihov brand koji vam se najviše svidio?

Njihov životni standard je zavidno bolji nego naš, a uz to markirana odjeća mnogo jeftinija. Rijetko tko nosi no name brandove. S druge strane, koliko sam mogla primijetiti, većina Kanađanki se previše ne opterećuje time što su odjenule i kako im to stoji, već nose ono što im se sviđa. Iako ne bih htjela generalizirati jer je Kanada puna imigranata iz svih dijelova svijeta tako da su i moda i način odijevanja raznoliki. Po načinu odijevanja se čak može raspoznati odakle tko dolazi.
Što se tiče brandova, mislim da trenutno svako druga djevojka nosi Michael Kors torbu koja je tamo u rangu Zare kod nas, a duplo je jeftinija. Da ne govorim o Guessu čije su cijene iznimno pristupačne u odnosu na hrvatske. Brand koji se meni najviše svidio je BCBG Max Azria. Mislim da bih njihove stvari mogla kupovati zatvorenih očiju, a da ne pogriješim. Svidjela mi se i kanadska marka kožne galanterije Danier.

Zasigurno ste u Kanadi na neki način pričali o svom modnom brandu. Na kakve ste reakcije i komentare naišli?

Otpočetka sam bila svjesna da se nalazim na drugom kontinentu, u zemlji čiji jedan grad ima stanovnika koliko cijela Hrvatska. Kad bih pričala o tome što sam radila, svome poslu nisam pridavala previše važnosti jer sam cijelo vrijeme imala osjećaj da moje iskustvo nije veliko s obzirom na to da dolazim iz male Hrvatske. No kad bih pokazala svoje radove, nastale kroz šest godina dizajnerskog života, naišla bih na iznenađenja i oduševljenja.
Jedna mlada dizajnerica s kojom sam razgovarala o tome gdje bih mogla raditi, prije nego li je pogledala što sam radila, nabrajala je sve moguće poslove gdje bih mogla početi, da bi me nakon što je pogledala radove, šokirano pogledala i rekla: „Marta, ti nećeš imati nikakvih problema s traženjem posla jer ovdje rijetko tko u tvojim godinama ima toliku karijeru iza sebe“.

Domaćoj modnoj publici poznati ste kao dizajnerica koja je svoje kolekcije izlagala na Dreft Fashion Weeku i odijevala brojne poznate Hrvatice. No već neko vrijeme niste prisutni na sceni. Zbog čega ste odlučili pauzirati?

Zbog povratka na fakultet. U posao sam krenula nenadano kao apsolventica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Jedan projekt je povlačio drugi i tako sam se našla u ozbiljnom pokretanju branda te zapustila preostale ispite.
U međuvremenu sam saznala da se ukida studiranje po starom programu i da mi, ako ne diplomiram što prije, ostaje prebacivanje na Bolonjski proces. To nije dolazilo u obzir jer se nastavni plan promijenio, a ispiti koji su mi ostali bili su poprilično zahtjevni, što je iziskivalo pauzu od modnih revija. Inače, obrazovanje smatram jako važnim jer uz iskustvo pruža prednost pri zapošljavanju.

Kako danas, s odmakom, gledate na domaću modnu scenu?

Iskreno, istražujući malo kanadske dizajnere, mogu reći da se pored naših mogu posramiti. Velika je šteta što je naše tržište veoma malo, a uz to, trenutna situacija u državi teška. Sve je manje ljudi koji mogu izdvojiti novac za dizajnersku odjeću. Zbog toga svaka čast svim dizajnerima koji opstaju u ovom teškom ekonomskom vremenu.

Za kraj, planirate li zaista preseliti u Kanadu ili ipak nastaviti razvijati svoj brand, ovdje, u Hrvatskoj?

Trenutno sam u najboljim godinama za odlazak bilo gdje, što mi je uvijek bila želja, barem na koju godinu. Naravno da bih voljela svoj brand nastaviti razvijati u Hrvatskoj, ali mi je veći izazov isprobati nešto novo, steći nova iskustva i za nekoliko godina nastaviti u Hrvatskoj. Sada imam odličnu priliku, rodbinu zbog koje se osjećam kao kod kuće i određena poznanstva. U najgorem slučaju se mogu vratiti i nastaviti gdje sam stala. Nadam se da će me ista želja držati i da ću kroz neko vrijeme potražiti sreću u toj obećanoj zemlji, kako Kanadu često nazivaju.

TEKST: Marijana Skender

FOTO: Dk photography: Deni Koraca